Disleksija - poremećaj u pisanju i čitanju

 

vrcenje

 

Ovaj sastavak napisala je djevojčica (3.razred) koja pati od disleksije. Gornja animacija je rađena po njezinim uputama. Kada čita, ona otprilike ovako vidi tekst. Kretanje teksta je individualno, nije isto za sve osobe s disleksijom.

Disleksija je skup teškoća koje se očituju u čitanju, pisanju, orijentaciji, razumijevanju teksta, fonološkoj obradi riječi itd. Ona nije bolest i ne liječi, ali se prikladnom terapijom kod logopeda može znatno ublažiti.

Disleksija se pojavljuje diljem svijeta, nije vezana za kulturu i jezik. Nije uvjetovana inteligencijom ni drugim sposobnostima, a nije ni problem ponašanja i motivacije. U jednakoj mjeri pogađa cijelu populaciju. Osobama sa disleksijom je potrebna pomoć da bi prevladali teškoće i uspješno se školovali, sukladno svojim sposobnostima i željama. Pomoć je potrebna i srednjoškolcima, studentima i odraslim osobama s disleksijom.

POZNATI DISLEKSIČARI 

Mnoge poznate osobe bili su disleksičari, a među njima su i: Albert Ajnštajn, Tomas Edison, Ajzak Njutn, Majkl Faradaj, Leonardo da Vinči, Stiv Džobs, Bil Gejts, Pablo Pikaso, Ernest Hemingvej, Hans Kristijan Andersen, Mark Tvejn, Vinston Čerčil, Tom Kruz, Entoni Hopkins, Harison Ford, Selma Hajek….

 

Simptomi disleksije kod školske djece

Jadranka Bjelica, prof.logoped

Prilikom utvrđivanja postojanja disleksije dobro je znati podatke iz prije navedenog upitnika za roditelje – oni mogu dodatno potvrditi sumnju i usmjeriti ispitivanje. Dobro je još usmjeriti pozornost na sljedeće:

Kako prepoznati dijete s disleksijom u razredu – opći pokazatelji za učitelje

  1. Čini li vam se da vas dijete često zbunjuje, a ne znate razlog?
  2. Jesu li standardi njegovog rada nepostojani, nepouzdani?
  3. Ima li teškoće zapamtiti nekoliko instrukcija?
  4. Pravi li “čudne” pogreške u čitanju i pisanju?
  5. Ima li problema kod prepisivanja s ploče?
  6. Ima li teškoće ili radi matematiku na “čudan” način?
  7. Iznenađuje li vas količinom truda koji ulaže u rad i slabim rezultatima rada?
  8. Je li nespretno u nekim područjima, a vrlo spretno u nekim drugim?
  9. Ponaša li se često kao razredni “klaun”, a vama se čini da nije stvarno veselo i sretno?
  10. Čini li vam se da vas uglavnom ne sluša?
  11. Čini li vam se da je lijeno i da mu nije stalo?
  12. Čini li vam se da nije koncentrirano, da je lako otklonjive pažnje?
  13. Ima li “dobre” i “loše” faze i dane?
  14. Je li zbunjeno u prostoru i vremenu, posebno u određivanju lijevo – desno?
  15. Puno je bolje u usmenom izražavanju?

Specifične teškoće povezane s čitanjem

– teškoće u povezivanja grafema s fonemom (slovo – glas),

– teškoće u povezivanju glasova i slogova u riječi,

– strukturalne pogreške – premještanje ili umetanje (vrata-trava, novi-vino),

– zamjene grafički sličnih slova (b-d, b-p, m-n, n-u, a-e, s-z, š-ž, dobar-bodar, bebica-dedica, bili-pili, nema-mene),

– zamjene fonetski sličnih slova (d-t, g-k, b-p, z-s, drži-trž, brati-prati, grije-krije),

– zamjene slogova (on-no, ej-je, mi-im, do-od),

– zamjene riječi – pogađanje (mračni-mačka, dobar-obad),

– dodavanje slova i slogova (brada-barada, mrkva-markva, brod-borod),

– ponavljanje dijelova riječi (nasmijanini, ramemena),

– teškoće u praćenju slovnog ili brojčanog niza (slon-soln, 12-21),

– teškoće u slijedu smjera čitanja (gore-dolje, lijevo-desno),

– vraćanje na već pročitani red,

– zostavljanje riječi i cijelih redaka,

– čitanje jedne riječi na nekoliko pogrešnih načina.

Nespecifične teškoće povezane s čitanjem – mogu ih imati i djeca koja nemaju disleksiju

– sporost, različite blokade i stanke,

– poremećen ritam i izražajnost čitanja,

– nejasna i površna artikulacija,

– čitanje napamet i po prilici,

– slabo razumijevanje pročitanog.

Specifične teškoće povezane s pisanjem

– teškoće u povezivanju fonema s grafemom,

– zamjene grafički ili fonetski sličnih slova,

– produljeno “zrcalno” pisanje slova ili brojki,

– strukturalne pogreške (umetanje, dodavanje, premještanje),

– izostavljanje slova, dijelova riječi ili riječi,

– teškoće u slijedu smjera pisanja.

Nespecifične teškoće povezane s pisanjem – često ih imaju i djeca bez disleksije

– sporost, neurednost u radu, slabija čitljivost rukopisa,

– teškoće pri uporabi pravopisnih i gramatičkih pravila,

– narušen osjećaj za sintaksu.

Osim simptoma povezanih s čitanjem i pisanjem, često osobe s disleksijom imaju i specifične teškoće u nastavi matematike, što je detaljnije objašnjeno u poglavlju “Disleksija i matematika“.

Većina navedenih simptoma može se pojaviti kod velikog broja djece koja nemaju disleksiju, što često zbunjuje roditelje i učitelje. Međutim, osnovna je razlika kvantitativna i kvalitativna. Simptomi u osoba s disleksijom su brojniji, jače izraženi i dugo traju.

Savjeti roditeljima kako pomoći djetetu sa disleksijom

  • shvatiti, razumjeti problem disleksije, treba se dodatno educirati,
  • ne opterećivati se traženjem uzroka i mogućih “krivaca”,
  • objasniti djetetu problem, uzimajući u obzir njegove mogućnosti shvaćanja s obzirom na dob i sposobnosti,
  • dati djetetu do znanja da mu želimo pomoći i da smo na njegovoj strani,
  • pružiti mu osjećaj da vjerujemo u njegove sposobnosti,
  • okolinu (obitelj, školu, prijatelje) upoznati s djetetovim problemom i potrebama,
  • ne očekivati previše pomoći od drugih, ali je stalno tražiti, biti spreman na osobni angažman,
  • dati djetetu psihološku podršku u svladavanju teškoća u vezi sa školom i okolinom,
  • potražiti pomoć stručnjaka, surađivati s njim i aktivno se uključiti u terapijski proces,
  • skrbiti se da dijete savjesno izvršava obaveze koje može,
  • stalno iskazivati razumijevanje, pažnju i ohrabrivanje – ne samo povezano sa školskim obvezama,
  • biti strpljiv, ne “kažnjavati” ga za nešto što ne može (barem ne onako kako bismo mi željeli),
  • u odnosima i radu biti kreativan i pozitivan, uporan i dosljedan,
  • pokušati mu organizirati “režim dana”, podjednake uvjete,
  • povremeno pročitati umjesto njega glasno, da bi razumio, ali i čuo vrednote jezika pri glasnom čitanju,
  • ne opterećivati ga dodatnim zadaćama i vježbama (dostatne su već školske i logopedske),
  • truditi se da mu tekstovi i štiva budu privlačni kako bi ga to dodatno motiviralo,
  • redovito surađivati s učiteljem, napraviti plan djelovanja,
  • poticati ga na bavljenje različitim aktivnostima kako bi se osjećao uspješnim,
  • ne očekivati čudo – problem je vrlo složen i zahtijeva puno vremena, strpljenja, pažnje i ljubavi.